|
Sjetih se događaja iz djetinjstva
Potaknuo je sjećanje klinac iz kvarta
Sretnem ga na putu doma
Tada došlo je do jakog loma
Leži na hladnom betonu nasred ulice
I ne kani se maknut, traženje pažnje, sjećam se tog
Otac stoji mu pokraj, traži pomoć nekog
Obećavanje slatkiša, igrica; sve samo da pokrene se
Kako bilo lako je
Lagati, muljati dok djeca smo bili
Tada flash u glavi pukne, svijet oko mene umukne
Razderana koljena, naivna dječja igra
Umjesto riječi utjehe, zagrljaj topli; šamar odjekne
Suze još jače poteku, još uvijek tražim utočište, sigurnu luku
Opet flash; vratim se u sada i ovdje
I počnem se pitat kako da skratim ovu muku
Prolazi vrijeme, suza ili osmijeh
Kazaljkama nije važno
Samo idu u krug, broje, sudbinu nam kroje
Daj ono jebote fak
Slušaj dok tišina govori: tik-tak
Zanima me dal' još uvijek vrijedi gledat
Desno, lijevo dok prelaziš cestu
Što ako na tom mjestu nađeš moju krvavu vestu
Dal' bi me krivili, jel bi mi sudili?
Ne bi bilo važno više, jer meni sve to bilo bi tiše
Psovala bih, vrištala sad na sav glas
Al' znam da nitko ne bi slušao, jebo vas
Digni pogled, osluhni kaj događa se
Opameti se, saberi se, uđi kroz vrata
U stvarni svijet; vrijeme vratit se neće
Suza, jecaja, tuge nema tamo gdje ja idem
Možda javim se kad stignem
Uvijek gledaj gore kad sjetiš me se
Sjajit ću, svjetlit ću najače, bit će kao prije..


|