cijeli dan.samo jedna recenica."nadam se da me ne gledas odozgora".opet sam se sjetila tebe.falis mi.da.opet.jbg.u busu sam.slusalica na jednom uhu.drugo osluskuje svijet.gledam u nebo i ponavljam tu recenicu.place mi se.da.opet.zasto?jer losu sliku mene gledas.ovo je pogresna slika.ta slika vec dugo stoji na tvom ekranu.siva sam.mutna slika.jer lose stvari kvare sliku.sjebana sam.da.opet.
opet iznova.sanjarim.bit ce bolje.haha.moja najdraza recenica.oh da.
zasto je tako tesko reci istinu u lice?.mislite da necu podnijeti?.dobro je.
prelazim preko zebre sve polakse.cekam crveno.mozda naleti netko.i slucajno.dogodi se nesto.slucajno dogodi se to.ah
slusam muziku.nema veze sto smo falš.to smo mi.svi zajedno.cinimo jednu zajednicu.neki odlaze iz zajednice.fali ce mi.nema veze.stvaramo muziku.ljudima se svida.makar smo falš.hh
fali mi puno stvari.al tebe se uvijek sjetim.makar ti se ne javljam cesto.znas da te volim jelda?nisam to govorila dok si bila tu.al nikad nie kasno jelda?...da.toeto.
pokusala sam opet.i opet iznova.sve ispocetka.bolilo je opet.da.opet.a mislila sam da je to gotovo.i ono ups.krvarim.hvala ti.bas ti hvala :)
fali mi on.falis mi ti.fali mi netko.fali mi to..

Sjetih se događaja iz djetinjstva
Potaknuo je sjećanje klinac iz kvarta
Sretnem ga na putu doma
Tada došlo je do jakog loma
Leži na hladnom betonu nasred ulice
I ne kani se maknut, traženje pažnje, sjećam se tog
Otac stoji mu pokraj, traži pomoć nekog
Obećavanje slatkiša, igrica; sve samo da pokrene se
Kako bilo lako je
Lagati, muljati dok djeca smo bili
Tada flash u glavi pukne, svijet oko mene umukne
Razderana koljena, naivna dječja igra
Umjesto riječi utjehe, zagrljaj topli; šamar odjekne
Suze još jače poteku, još uvijek tražim utočište, sigurnu luku
Opet flash; vratim se u sada i ovdje
I počnem se pitat kako da skratim ovu muku

Prolazi vrijeme, suza ili osmijeh
Kazaljkama nije važno
Samo idu u krug, broje, sudbinu nam kroje
Daj ono jebote fak
Slušaj dok tišina govori: tik-tak

Zanima me dal' još uvijek vrijedi gledat
Desno, lijevo dok prelaziš cestu
Što ako na tom mjestu nađeš moju krvavu vestu
Dal' bi me krivili, jel bi mi sudili?
Ne bi bilo važno više, jer meni sve to bilo bi tiše
Psovala bih, vrištala sad na sav glas
Al' znam da nitko ne bi slušao, jebo vas
Digni pogled, osluhni kaj događa se
Opameti se, saberi se, uđi kroz vrata
U stvarni svijet; vrijeme vratit se neće
Suza, jecaja, tuge nema tamo gdje ja idem
Možda javim se kad stignem
Uvijek gledaj gore kad sjetiš me se
Sjajit ću, svjetlit ću najače, bit će kao prije..

Dire Straitsi mi opet sviraju.uvijek se lijepo vratiti na njih kad znas da je sve oko tebe zlo.lijepo ih je cuti opet.ah.imam opet onaj osjecaj dolje u trbuhu.sve je to zapravo suvisno.ali svejedno nek bude dolje.dok ne shvatim.ovaj tjedan sam se osjecala tako maleno.previse su mi znacile te rijeci.ali odsad sam oprezna.ucim kako postati ravnodusna.dobivam lekcije.kaze mi on da je tako najlakse.zadrzi sve u sebi.i ako se vezes za nekog i ak te netko povrijedi.ostavi sve u sebi.svijet to ne treba vidjeti.samo im pokazi da te ne mogu gaziti.to je cilj.dokazi ljudima da si covjek i da te trebaju postovati.

nznm da li ljudi shvacaju da smo svi ziva bica.svima kuca srce.svi osjecamo.ali nas ipak povrijede.mah isfurana tema vec.ne vrijedi vise pisati o tome.jer nikome neces dokazati..
dosta mie vise fraza:bit ce bolje.bit ce sve ok.samo nemoj plakat.smiri se.svee ce biti ok..to je tuzno zapravo.ljudi nemaju nista za reci?nemojte onda nista reci jer..ovo..ne pomaze.ali opet..da li ista pomaze?sto ako ne bude bolje..nikada?..

Akromatopsija-potpuna sljepoca na sve boje.da li bi mogli zivjeti tako?ja mislim da ja ne.sve bude sivo.znate kakve je sto boje,ali nikada necete to dozivjeti.nije li to tuzno?..vidjeti svijet drugacije nego sto svi vide.ljudi pricaju o boji mora.boji zivotinja.boji ljudi..a tebi je sve isto.=(

potpuna neinspiracija za novi post.samo nabacujem misli koje mi kruze glavom.kruzi i on.ali polako.nazalost jako polako blijedi.nznm jesam li razocarana.ili nesto drugo.ali ne znam zelim li ga pustiti.vjerojatno moja glava zeli.
jeste li razmisljali kako rijeci:..tako mi je zao..: imaju veliku moc?..jako veliku.

When it's good, then it's good, it's so good 'till it goes bad
Till you're trying to find the you that you once had
I have heard myself cry, NEVER AGAIN
Broken down in agony just tryna find a friend...

ne znam zasto se vracam ovdje..proslo je dosta vremena..skoro sam godinu dana starija od zadnjeg posta..ah..mislim da sam se vratila..jer mi fali da nekome kazem..ono sto imam za reci..svejedno da li ce netko procitati..samo zelim govoriti..

Where does everybody go when they go
The go so fast I don't think they know
We hate so fast
And we love too slow..

ne znam sto osjecam u ovom trenutku..samo znam da nije sreca..niti ljubav..niti ista dobro..nije ok ako me tuzna pjesma uspije rasplakat tako lako..sa dosta ljudi sam se udaljila..sa pojedincima sam si postala dobra..a neke jednostavno ne mogu zaboravit ma koliko to zeljela..

Where did you go
How did you know to get out of a world gone mad
Help me let go
Of the chaos around me
The devil that hounds me
I need you to tell me..

postalo je teze nego sto treba biti..kako ne misliti na nekoga tko mi se uvukao pod kozu..na onoga koji mie postao drag i do kojeg mie stalo..znam da su to gluposti vjerojatno..reci cu da se nisam vezala za njega..ali lagat cu..trebam bit tiha da netko to ne cuje..poseban je..to znam ja..i jos previse ljudi..ima ono nesto..mislim da da..ali nznm..mozda sam postala slijepa..iscrpljenost i gluposti ljudi su me oglusili i zasjenili..proci ce me i to..svakim danom manje razmisljam i pricam o njemu..mozda nije ok..ali nitko se ne zali..pa nastavljam svojim putem..

If the darkest hour comes
Before the light
Where is the light?

majka kaze da sam smrsavila..povezujem to sa stresom i nepotrebnim glupostima s kojima se zamaram..skola..obje skole..decki..ah..17. godina mi se blizi..to znaci da sam postala mudrija ili?..ne bih znala odgovor na to, a ni na jos mnoga, pitanja..postavljam pitanje da li si dobra osoba..vecina odgovara da jesu..a ja ne znam..ne znam sto reci..radim sve vise gluposti iz dana u dan..svijet me mijenja polako..polako ali sigurno..sulja mi se iza leda..i postavlja mi nogu..padam..placem, naravno tipicno za zensko..i ne zelim ustati..postali su preokrutni.ne zelim to slusati vise..ni gledati.sretna sam zbog ljudi oko sebe..jer polako pronalaze srecu.ok je on decko.budi sretna s njim.
kako nestati..da li itko zna?..da je bar moguce maknuti se od svih ekrana..jel bi vas se itko sjetio ak vas nema na msn-u.ak ne pisete glupe pm-ovi koji su uvijek za onoga tko ih ne cita?..sve je to besmisleno..ali to nitko ne zeli znat.nit pokusat saznat.svejedno..
ne, ovaj post nie o njemu.ovaj post je o meni.

..gotovo je..skola..gotovo je i s ovim blogom..necu ga vise pisati..mislim da je vec dosta proslo..prestajem..eto..hm..u ovom zadnjem postu..napisat cu nesto o sebi..jer mislim da prije nisam nista..pa evo, ovako nekako ide: ja sam jedno mlado stvorenje od 16 god po imenu Monika..idem u 2 srednje skole..to su opca gimnazija i srednja glazbena( wuhu hh =))..zavrsila sam 1. raz uspjesno..jej..eem..volim slusat glazbu..to mi je jedna od vaznijih stvari..i ugl slusam rock`n`roll..

Ladies and Gentlemen of the class of '99...
Wear Sunscreen
If I could offer you only one tip for the future, sunscreen would be it. The long term benefits of sunscreen have been proved by scientists where is the rest of my advice has no basis more reliable than my own meandering experience…I will dispense this advice now.

prosla sam i dozivjela puno toga u zivotu..neke lijepe stvari ali neke i ruzne..ali ne volim spominjat to..ne volim gledat u proslost..jer s time nista ne dobivam..imam seku blizanku..stariju seku i bracu..imam best frenda..bez kojeg mislim da ne bih mogla..ali necemo bit previse pateticni jer znam da to ne voli =P..ali on je i dalje najbolji frajer kojeg sam upoznala dosad..juhu..eem..ne znam da li mogu reci da imam best frendicu..tuzno je to..ali ne vjerujem vise u prijateljstvo..jer..zapravo ima puno razloga..ali zenske ce skuzit na sto mislim..necu vise dijelit frendice na best..imam par dobrih frendica i to mi je dovoljno..vise volim musko drustvo..bolje se osjecam medu njima..

Enjoy the power and beauty of your youth; oh nevermind; you will not understand the power and beauty of your youth until they have faded. But trust me, in 20 years you'll look back at photos of yourself and recall in a way you can't grasp now how much possibility lay before you and how fabulous you really looked….You're not as fat as you imagine.

razocarala sam se u puno stvari..i ljudi me i dalje nastavljaju razocaravati..ali okej..to je valjda zivot..prijatelji dolaze i odlaze..a tako i decki..ali to vec svi dobro znamo..dosad jos nisam nasla frajera s kojim bih mogla biti duze..a voljela bih ga naci..ali dotad..zabava..wuhu ;-)..jedna od stvari koje najvise mrzim..je kad mi ljudi ne mogu u facu reci sto misle o meni..a okolo seru..ne mogu podnijet to..mrzim kad sam tuzna..mrzim kad me netko razocara..mrzim lazi..mrzim tisinu..mrzim suze..mrzim rastanke..mrzim kada me netko povrijedi..

Don't worry about the future; or worry, but know that worrying is as effective as trying to solve an algebra equation by chewing bubblegum. The real troubles in your life are apt to be things that never crossed your worried mind; the kind that blindside you at 4pm on some idle Tuesday.
Do one thing everyday that scares you..

pocelo je ljeto..poceli su praznici..izlasci..novi ljudi..more..zabava..veseli me to..sretna sam..napokon hehe =P..volim more..volim upoznavat nove ljude..volim se glupirat..i radit gluposti..hh..volim cuti ponekad kompliment..volim se smijat i grlit..volim kad pogledam lijevo i vidim preslatkog peseka..volim kad me netko pohvali..hh..volim cudne frizure..volim milk šnite..volim gledat filmove i citati knjige, naravno ako nisu lektire..hihi ;)

Sing..
Don't be reckless with other people's hearts, don't put up with people who are reckless with yours...Floss..
Don't waste your time on jealousy; sometimes you're ahead, sometimes you're behind…the race is long, and in the end, it's only with yourself...

Remember the compliments you receive, forget the insults; if you succeed in doing this, tell me how..Keep your old love letters, throw away your old bank statements..
.Stretch..Don't feel guilty if you don't know what you want to do with your life…the most interesting people I know didn't know at 22 what they wanted to do with their lives, some of the most interesting 40 year olds know still don't.
Get plenty of calcium.Be kind to your knees, you'll miss them when they're gone.

..u buducnosti ne znam tocno sto zelim..samo bih htjela biti sretna..voljela bih raditi nesto vezano za glazbu..imati obitelj..blabla..ali to je jos daleko..necu o tome razmisljati..zivim za ovaj trenutak..razmisljam o sada..osisat cu se na celavo..o da hocu ;)..i ne mozete nista..tralala hh..hocu pirs u nosu..i to cu napravit..i mama?:neces me sprjecit hihi belj =P..hocu novu flautu..hocu jos jedan grudnjak =)..hocu frajera..onog koji ce primjetiti sitnice..eem hocu Rokovu torbu haha..hocu da ds dode u zege..i ja bih jos puno toga..pikpik..hehe..ali eto..ima vremena..hm..

Maybe you'll marry, maybe you won't, maybe you'll have children, maybe you won't, maybe you'll divorce at 40, maybe you'll dance the funky chicken on your 75th wedding anniversary…what ever you do, don't congratulate yourself too much or berate yourself either – your choices are half chance, so are everybody else's. Enjoy your body, use it every way you can…don't be afraid of it, or what other people think of it, it's the greatest instrument you'll ever own..

..dosao je i kraj ovog posta..i kraj mog bloga..ah..ljudofi pozdrafljam vas..budite dobri..uf..haha..HAVE FUN!!=))) ;) =P

Dance…even if you have nowhere to do it but in your own living room.
Read the directions, even if you don't follow them.
Do NOT read beauty magazines, they will only make you feel ugly.
Get to know your parents, you never know when they'll be gone for good.
Be nice to your siblings; they are the best link to your past and the people most likely to stick with you in the future.
Understand that friends come and go,but for the precious few you should hold on. Work hard to bridge the gaps in geography in lifestyle because the older you get, the more you need the people you knew when you were young.

Live in New York City once, but leave before it makes you hard; live in Northern California once, but leave before it makes you soft...
Travel..
Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will philander, you too will get old, and when you do you'll fantasize that when you were young prices were reasonable, politicians were noble and children respected their elders...Respect your elders.
Don't expect anyone else to support you. Maybe you have a trust fund, maybe you have a wealthy spouse; but you never know when either one might run out.
Don't mess too much with your hair, or by the time it's 40, it will look 85...Be careful whose advice you buy, but, be patient with those who supply it. Advice is a form of nostalgia, dispensing it is a way of fishing the past from the disposal, wiping it off, painting over the ugly parts and recycling it for more than it's worth..But trust me i`mthe sunscreen...

...da li ste ikad dozivjeli..onaj trenutak u zivotu kada ne znate sto zelite...a mislili ste da znate..ali ipak..ne znate..sto ce biti s vama u buducnosti..da li cete napokon biti sretni..da li ce razocaranja prestati..a suze nestati..tesko je..zivjeti u neznanju..i ne shvacati neke stvari..a zeljeli biste znati..tko cete postati in the future..da li ce biti kao i u vasim snovima..

"..plakala je sinoc..dugo..u dubokoj tami..ni sama nije bila svjesna koliko ju je bolilo..napokon..pustila je suze na slobodu nakon dugo vremena..plakala je do trenutka kad su je oke pocele peci..kada nije osjecala tijelo i mislila je da ce joj glava eksplodirati..ali nije marila za to..jedino su suze slobodno padale..i jastuk ih je upijao kao i svaki put prije..bilo je kasno..a ujutro se morala dici..ali nije ju bilo briga..she was just crying.."

.."ne mozete se vise promijeniti..ovo ste vi sada..i to cete biti u buducnosti..nema povratka..promjena vise ne postoji"..voljela bih da mi netko kaze da to nije istina..puno puta se vratim na to..i razmisljam o tome..jer bih htjela da se mogu promijeniti..na bolje naravno..a opet..promjene su teske..

"..sjetila se nje..sjetila se da su prosle skoro 3 godine..i razmisljala da li ju vidi odozgora..nadala se da da..jos uvijek misli da je se ona jedina sjeti..plakala je radi nje..radi svega sto je odnijela sa sobom..radi svega sto nije dozivjela..nije bila tu da joj kaze za prvi poljubac..za prvog decka..za sve sto ju je mucilo..te mogucnosti da ode do nje i da joj isprica sve novosti..vise nije bilo..to vise ne postoji..zalila je za tim..sto nikada nece vidjeti kakva je osoba postala..sto nece biti na njenom vjencanju..sto nece upoznati covjeka s kojim ce ona provesti zivot..sto nece upoznati svoju praunucad..heh..sto nece bit tu uz nju..kada ju treba..u njenim naljepsim trenucima..plakala je..nije se mogla sjetiti njenog lica..slika..to je sve sto je htjela..od njezine smrti..ali toga nema..svi su je zaboravili..bolilo ju je..stezalo ju je u grlu..ali trudila se biti tiha..trudila se sjetiti njenog lica..lijepih uspomena s njom..ali i te uspomene su ju rastuzile.."

..odluke mi uvijek tesko padaju..a znala sam da ih moram donijeti..ali kako..sve se cini tako tesko..sve se cini kao da se rusi..a ja ne poduzimam apsolutno nista..pravim se da me nije briga..pokusavam se odvojiti od osjecaja..jer uvijek sam ja ta koju na kraju boli...znam da se zbog toga udaljavam od sveg i svih..ali..that`s life..lutam..u mislima..sve je tako zamrseno..kako donijeti pravu odluku..da li ce mi zivot izgledati onako kako ja zelim..ili ne..nalazim se na raskrizju..i ne znam gdje da skrenem..srce me vuce za necim sto nije moguce..

"..uskoro joj je rodendan..a nje joj jednom nece biti tu..zao joj je bilo..sto nije dozivjela..da bude tu i da ju vidi..zao joj je bilo sto joj ne moze jos jednom reci volim te..i zagrliti ju..tesko joj je padalo sjecanje na nju..nije znala da li da jednostavno pusti..i ne place vise zbog toga..prebolno je..sjetila se njenog osmijeha..i ona se nasmijesila..i utonula u san.."

.."slijedi svoje snove"..volim razmisljati da ce sve na kraju ispasti ok..da cu u zivotu uspjeti..da cu imati ono sto volim i biti sretna..puno ljudi me ne razumije..mozda jesam cudna i komplicirana..ali ne zelim skrivati ono sto jesam..micem se od onoga sto ne volim..i drzim se onoga sto volim..ipak jesam "glazbenica"..hh just..try to understand me..=)

...ovih par zadnjih dana...mislila je da ne moze vise...da nece nastaviti dalje...da odustaje...i prepusta se mraku...i tuzi...ispraznim pogledom trazila je nesto...ali nije znala sto...oci su joj suzile na svakom koraku...svaka suza bila je teza od one prethodne...ali one su bile jedino tu...nije ju bilo briga za nista...previse toga se nakupilo u njoj...previse toga se dogadalo oko nje...ali ona nije marila...nije znala sto joj se dogada...bila je slijepa..i gluha...nije ni htjela znati...uzivala je u tisini...u mraku...nisu bile potrebne rijeci...njezin pogled sve je govorio...nije znala sto joj treba...zudila je za necim...zudila je da se sve stvari vrate na svoje mjesto...izgubila je ravnotezu...ne zna kako da ju vrati...zna jedino da mora odluciti neke stvari...stvari koje ce joj promijeniti zivot...

...Will you be there to guide me...All the way through....?

...svijet promatra bez potrebe da ga opise...ali unaprijed je znala da ne moze .shvatiti...tiho si je govorila.. recite mi zasto je u istinu tako tesko vjerovati?...da li zaista boli vise od lazi...?..nije znala odgovoriti na to...nije znala gdje da potrazi odgovor...koracala je tiho..neprimjetno medu ljudima...svijet je ubrzan..a ona jedina stoji...osjecala se kao duh...osjecala se drugacijom...ali nije zalila zbog toga...ne zeli postati klonom svijeta...nije htjela biti kao i oni...i dalje gleda oko sebe...i dalje ne razumije...ali odavno se prestala pitati zasto smo svi tako razliciti...zanimalo ju je..sto ljudi traze?..gdje se tako zure...sve je tako sivo...nitko se vise ne smije...nitko se vise ne igra..ne zabavlja...u sto se ovaj svijet pretvara..gdje to sve vodi...da li ima smisla boriti se i dalje..protiv toga..ako vas crna rupa prejako vuce prema sebi...sa tolikom zeljom da vas proguta...ne zna vise kako se oduprijeti..=(..

Have you ever felt the future is the past, but you don't know how...? ..
Don't know why I feel this way, have I dreamt this time, this place? ..

...razmisljala je dosta o njemu...u tih par dana...nije znala sto da radi..slusala je savjete drugih...ne zna je li dovoljno jaka da ga pusti...jer misli da on vise ne zeli biti uz nju...zeli ga to pitati..ali ne zna kako bi reagirao...razmisljala je...zeli mu reci da ga moze voljeti..samo da ju on pusti unutra...ali ne zna kako..i da li uopce ima smisla...sto da radi...?
..."..a gdje si ti kad je moja ruka hladna od sumnje u vlastite mogucnosti i straha da sama necu moci...?..mislis da je moj namjesten osmijeh odraz moje svemoci,da ce mi vjera i volja dostajati u okrsaju s gotovo nerjesivim?..i na kraju ti mislis da ce me ono tvoje povrsno.."bit ce dobro"..podici i izdici iznad poteskoca koje se cine tako nepremostivima ako ja znam da me slusas samo jednim uhom a misao ti je zauzeta necim sto nema veze sa mnom?.."..htjela je znati da to nije istina..treba ga..treba njegovu ruku...ali ne zna da li ga treba pustiti...znala je da je sreca kada imas koga izgubiti...=(

..take my heart and set it free...
..Where I go I do not know, I only know the place I've been
..Dreams they come and go, ever shall be so,
..Nothing's real until you feel...

...jednostavno se izgubila..u svemu ovome...zeli prestati razmisljati..jer ju to ubija..trosi vrijeme na to..zeli se posvetiti glazbi i sviranju u ovom trenu...misli da je to to..dosta je razmisljala o tome...jer je jedino to u ovom trenu sto voli..i sto ju cini sretnom..i to joj donekle ide..ali zaista jos ne zna sve..ne zna sto da radi..ne zna sto reci..a pogled ce joj i dalje biti isprazan..i suze ce teci..sve dok ne sazna...

..I wonder will you..Walk by my side, and follow my dreams...
..Will you be there tomorrow..
..Will you be there beside me..
..As time goes on by..
..And be there to hold me..
..Whenever I cry..




..love u all..broken inside..

...puno sam se puta pitala to pitanje..i nekako..nikada nisam bila sigurna..uvijek je odg bio da!..naravno da bih..i da!bio bi bolji!...ali..da li bih ja ostala ista..?..ne znam..mislim da sam napravila dosta pogresaka u zivotu...i kajem se zbog toga...naravno...ali tko nije?....grijesiti je ljudski kao sto znamo...jer nitko nije savrsen...ali je pogled na proslost previse bolan...previse suza...tuge u mojim ocima..suze su jedina stvar koju mrzim...ali nikako da mi prestanu teci s vremena na vrijeme...sjecanja naviru...pogreske se javljaju...i ne daju mi mira...mislila sam da je istina ono sto kazu da vrijeme lijeci sve...ali izgleda da nije...vrijeme samo prikriva prasinom stare rane...ali i one se ponovno otvaraju i krvare...nije posteno...stvarno...poznajem mnogo dobrih i postenih ljudi...a njima se dogadaju one najgore stvari...jednostavno...nije fer...razmisljam o tome sto mi se dogodilo tijekom prosle godine...i uvijek nadem vise losih stvari nego dobri...zasto mora biti tako...?...pitam se da li bi bilo lakse jednostavno da me nije briga vise za nista,za nikoga...da ne obracam paznju i da gledam u pod...da jednostavno zajebem sve...i zamrznem osjecaje...da li bi bilo lakse?...promatram sve oko sebe..kako su zaljubljeni i "leprsaju"...i ne mogu to vise slusat...jer sam prestala vjerovat u ljubav..zaljubljenost..previse se brinemo oko toga...jer gledam one...koji samo o tome pricaju...samo im je to na pameti..ali nitko ne obraca paznju sto se dogada oko nas..,smrt na sve strane...a mi nista ne poduzimamo...samo gledamo neke nevazne stvari...zar to nije sebicno od nas?...jer ljubav ne postoji...bar ne ona svi ostali traze...smrt..vec ju dosta puta spominjem...i cesto razmisljam o tome...kako bi bilo da jednostavno nestanem...odem.."na dr str"...da li bi se sto promijenilo...ili ostalo isto...kako bih bilo da pobjegnem...od svega sto poznajem...i kazem "odlazim"...da li bi mi negdje drugdje bilo bolje?...ili bih otkrila da je svugdje isto...razmisljala sam da li da si na pocetku ove godine..postavim neke ciljeve ili recimo napravim listu zelja...ali nisam bila sigurna da cu ih uspjet odrzat...zato nisam...jer sam zakljucila da bi bilo lijepo da zivimo iz dana u dan...i da saznam sto mi je najvaznije u zivotu i drzim se toga...voljela bih...naci nesto sto me uveseljava..i sto me drzi na zivotu...eto to je sve sto zelim..nadam se da nije previse..=)..
...skola je pocela..praznici su mi bili najbolji do sada..i nezaboravni =)..eto..opet mucenje 6 mj..jbt tko ce izdrzat?.hehe..a morat cemo..hm..jedino sto jedva cekam..je glazbena da pocne..jedva cekam vidjet ekipu i s orkestra i sve...hehe..tko bi rekao..haha..eto to je sve sta ima novog..ovo ostalo..nevazno..hihi..tnx svima koji me jos komentiraju...i pusek svima =)) btw osisala sam seee!!




Djordje Balasevic- Bezdan

Nema me više u tvojim molitvama,
više me putem ne prate.
A noć mi preti, ponoć i pusta tama,
kad me se samo dohvate.

Više me ne voliš,
kad se vraćam nisi budna,
ne goriš,
gasne naša zvezda čudna,
lažna srebrna stvar.

Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.

Ne slušam više šta šapućes dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
I sve si dalja, a sve mi bliza bivaš,
kao da opet počinje...

Ali me ne voliš,
to se uvek drugom desi,
govoriš,
ali više ne znam gde si,
da li neko to zna?

Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.

...razmisljajuci sad o zivotu i smrti...kako lagano zapravo mozemo otici s ovoga svijeta...bez pozdrava...bez upozorenja...zasto onda ne bi prozivjeli zivot..?...zasto se zamarati glupim stvarima..?...jer bez osjecaja ljubavi i srece,zapravo nismo prozivjeli zivot...zar ne..?...ako ne ostavimo nekakav trag za nama...uistinu nismo ni postojali...zar da gubimo zivot na besmislice,na sebicnost,na suze..?...da li postoji nacin da to sve izbjegnemo..?...ili smo vec duboko propali u ponor...?...da li smo zaista slijepi,makar su nam oci sirom otvorene...?...zar mora biti istina da osjecaje pokazujemo samo ako smo tuzni..?...zar nam je zabranjeno plakati u mnostvu,medu ljudima...jer bi nas smatrali cudacima...ako nam je pretesko...da li je sramota odustati..?..da li bi nam ikada bilo oprosteno...ili bi pogledi ljudi previse boljeli...razmisljam o zivotu i smrti...kako su tankom niti povezani..koja se u svakom trenu moze prekinuti...zasto nas toliko boli kada nas netko napusti..?...ako i sami puno puta razmisljamo da ostavimo svijet pod nama...zar nismo sebicni vec po tome...?...ne misleci na ljude koje bi ostavili...sebicno napustamo ovaj okrutni svijet...ne vjerujem da postoji samo jedna savrsena osoba za nas...nasa srodna dusa..zar to nije nepravedno..?..jer je zivot prekratak...da bi je nasli...vjerujem u ljubav...da postoji...ali rijetko tko ju daruje besplatno...zasto moramo nositi toliku bol kroz zivot...?..ako svi govore da je ovo divan svijet...zasto nas nitko zapravo ne shvaca..?..a svi govore da razumiju i da ce biti bolje...zasto je toliko patnje baceno na nas..?..a kroz zivot koracamo kao djeca...makar izvana odrastamo...da li negdje postoji jos koja dobra osoba..?..ili su nas svi takvi prerano napustili...?...zasto mora biti tako tesko?!...razmisljam o zivotu i smrti...i pitam se da li mora biti tako...ali tisina ne govori...i nitko ne nema odgovore... =(




"...zasto ne mrziti svijet..?...kad ne postoji nista sto je vrijedno moje ljubavi..."

..."kazu da je velika ovisnost...
...biti pjesnik, sanjar i skladati stihove...
...koji paraju i najtvrda srca...
...a danas nas je napustio...jos jedan veliki sanjar...
...pratim te...svaki korak...svaku...stopu poljubim...
...svaku suzu...svaki uzdah osjetim...
...tu sam da ti nadu vratim...ako padnes...
...da te uhvatim...pratim te...i kad ne gledam...
...po koraku te znam...svaki drhtaj tvoga tijela osjecam..
...tu sam da ti nadu vratim...ako padnes...da te uhvatim..
...pratim te..."..




...rest in peace...

...ovo sto cete sada citati...sam..vec davno vidjela na necijem blogu..i nisam namjeravala napisati novi post...a onda sam se sjetila toga...i malo sam se rastuzila...jer...mi nedostaju neki ljudi iz proslosti...obecala sam frendici da cu bit happy i da me nista vise nece moci rastuziti...mozda i izgledam kao da je sve u redu...ali...kad se sjetim nekih dogadaja...koji su me slomili...i promijenili zauvijek...shvatim...da...zapravo...je bilo malo trenutaka u mom zivotu...kada sam bila iskreno..happy...kroz moj zivot je proslo puno ljudi koji su me povrijedili..i ostavili trag na mom srcu...neizbrisiv...trag...i ožiljak...koji ne nestaje..i koji je uvijek tu da me podsjeti...na greske..koje sam pocinila..i voljela bih...ma...dala bih sve...na ovom svijetu...da mogu...izbrisati to vrijeme...ali ne mogu...i kada mi dode..da zastanem..u guzvi..okruzena ljudima...i samo...zavristim...razmislim i shvatim...da nitko vjerojatno ne bi primjetio...

"U životu postoji pet stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bačen
- Riječ nakon što je rečena
- Mogućnost nakon što je izgubljena
- Vrijeme kada je prošlo
- Ljubav za koju se ne bori."

...znam i sama..da su to sve..samo gluposti..zbog kojih se brinem...ali..ne mogu si pomoc...znam da bih trebala sve pustiti i zaboraviti..krenuti dalje sa svojim zivotom...ali jos ne mogu...mislim da jos nije vrijeme...niti znam kad ce to bit...ali dotada...pokusavam...i nekada kazem da mi fali netko poseban..netko s kojim mogu dijelit svoje osjecaje..netko tko ce me voljeti takva kakva jesam...ali zapravo...znam da imam puno ljudi koji me vole..i koji me nikada nece ostaviti...i hvala im na tome...ali mislim da ce uvijek postojati neka praznina...ona ista...koju su napravili...neki ljudi..kojima sam vjerovala..a otisli su bez pozdrava i upozorenja...eto nekada mi dode..da sam tuzna..i mislim da nemam nikog..kad ubiti u dubini srca znam da uvijek netko postoji..pa evo za one koji to misle...pogledajte oko sebe..jer je uvijek netko tu...netko tko je spreman pomoci...pa eto..prepustite mu se... =)

"Tekst pronađen u staroj crkvi Sv. Pavla u Baltimoreu iz 1962. godine.:
Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini. Koliko je moguće budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno slušaj druge, čak i glupe i neuke, i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret duhu.Ako uspoređuješ sebe sa drugima možeš postati ogorčen ili ponosan, jer uvijek će biti i većih i manjih od tebe. Raduj se svojim dostignućima kao i svojim planovima. Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv ma koliko on skroman bio, to je pravo blago u promjenjljivim vremenima. Budi obazriv u svojim poslovima, jer svijet je pun prevara, ali neka te to neometa da vidiš vrline koliko je ima.Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun junaštva. Budi ono što jesi (budi svoj), pogotovo nemoj glumiti ljubav i nemoj biti ciničan prema njoj jer usprkos svoj ogorčenosti i razočarenjima ona je vječna kao i trava.Spokojno primi iskustvo godina, skladno napuštajući stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama, mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti. Osim održavanja samodiscipline budi blag prema sebi.Ti si dijete svemira ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo da budeš ovdje. I bilo ti jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kao što bi i trebao. Dakle budi u miru s Bogom, ma kako Ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je posao i kakve aspiracije u bučnom komešanju života imaš, zadrži mir u svojoj duši. Pored sve prljavštine i jadikovanja ovo je divan svijet..."- to je moj podsjetnik =)

..voli vas sve Broken Inside.. =)